IMTFC - posvećen najvećoj balkanskoj zvijezdi.
In Memoriam Toše Fan Club
.
- - - - - - - - - - - -
Uskoro se bliži 7 godišnjica pogibije najveće Balkanske glazbene zvijezde - Toše Proeskog.


Sva događanja pratite samo na tose.bloger.hr i na našoj Facebook fan stranici.
Blog
četvrtak, listopad 16, 2014

Punim imenom, Todor Toše Proeski, rodio se u Prilepu (Makedonija) 25. siječnja 1981. godine, a poginuo je u 26 godini u Novoj Gradiški (Hrvatska) 16. listopada 2007. godine.  bio je makedonski pjevač pop i tradicionalne glazbe i veliki humanitarac




Životopis
Od malih nogu pokazivao je ljubav prema glazbi. Glazbeni talent naslijedio je od oca Nikole i majke Domenike. Glazbeno obrazovanje dobio je u muzičkoj školi, te na skopskoj Muzičkoj akademiji. Do diplome su mu nedostajala samo dva ispita. Te ispite planirao je riješiti na proljeće 2008., a najviše ga veselio diplomski rad – cjelovečernji klasični koncert. Glazbenim finesama podučavao ga je William Rey u New Yorku, gdje je išao na glazbeno usavršavanje. Kod istog je učitelja svojedobno išao i jedan od triju tenora: Luciano Pavarotti.

Karijera
Na prvom nastupu, kao desetogodišnjak, pjevao je Ave Mariju i ostavio publiku bez daha. Studirao je solo pjevanje i bio je jedan od najboljih studenata. Karijeru pop pjevača počeo je s 15 godina, kada je sudjelovao na festivalu Makfest. Godinu dana poslije počinje glazbenu suradnju s Grigorom Koprevom, što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Pjesme Usne na usnama i Sunce u tvojoj zlatnoj kosi otvaraju mu vrata makedonske glazbene scene. U vrlo uspješnoj 1999. godini, izdao je prvi album, Negdje u noći, i održao svoj prvi samostalni koncert. Usprkos tomu što je nizao uspjehe, ostao je skroman. Kako je počeo pjevati u tinedžerskoj dobi, obožavatelji su ga zasipali plišanim igračkama, kojih je imao napretak, pa je jednu posebnu sobu u svojoj kući u Kruševu imao samo za njih. Njegova je rodna kuća, zahvaljujući njegovoj popularnosti, postala turistička atrakcija.

Godine 2002., kreće na turneje izvan granica Makedonije. Velike uspjehe ostvaruje prvo u Srbiji i Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, a kasnije i u Hrvatskoj i Sloveniji. Glazbeni kritičari su ga nazivali pjevačem anđeoskog glasa. No, veliku popularnost nije stekao samo iznimnim glasovnim mogućnostima te je 2003. godine dobio Humanitarnu nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF-ov veleposlanik dobre volje pomagao je djeci. Njegova pjesma This world, snimljena 2004. postala je UNICEF-ova himna.

Još veću slavu stekao je nakon nastupa na Eurosongu 2004. u Turskoj s pjemom Life, gdje je osvojio 14. mjesto. Mnogi se makedonski pjevači na makedonsko natjecanje za pjesmu Eurovizije nisu ni prijavili, uvjereni u Tošetovu pobjedu, dajući mu time iznimno priznanje kao pjevaču.

Na hrvatsko tržište probija se 2004., zahvaljujući suradnji s Tonijem Cetinskim, s pjesmom Lagala nas mala. On ga je pozvao i da mu gostuje na turneji. Sve popularniji postaje izdavanjem albuma na hrvatskom jeziku Dan za nas, čime je dobio priliku, da se čuje u hrvatskom eteru. Hrvatska publika brzo ga je prihvatila i zavoljela, a najbolji pokazatelj je izbor prema kojem je Toše Proeski izabran za najboljeg hrvatskoga pjevača i izvođača, iako nije hrvatskog podrijetla. Imao je četrdesetak pjesama na hrvatskom jeziku i 40 tisuća prodanih albuma u Hrvatskoj u posljednje dvije godine. Jedini je inozemni pjevač, koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog radijskog festivala. Nakon pobjede na HRF-u rekao je, da mu nagrade nisu važne, već da pjeva za publiku: Ljubav, tolerancija i to da svoj život živimo kao da ćemo živjeti milijun godina, to nas činu ljudima. Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom, Tonijem Cetinskim i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala i možda njegov najveći hit Srce nije kamen. To je bila najizvođenija skladba na hrvatskim radijskim postajama 2006. godine. Posljednjih godina je trijumfirao na brojnim festivalima u državama bivše Jugoslavije. Toše nije nikad zaboravio svoje makedonske korijene, a makedonskoj narodnoj glazbi posvetio je album Božilak (duga), gdje je najdojmljivija izvedba pjesme Zajdi, zajdi, jasno sonce.

Smrt
Toše Proeski poginuo je u prometnoj nesreći 16. listopada 2007. oko 6.20 sati na autocesti A3 Zagreb - Lipovac, na putu iz Skopja prema Zagrebu. Naime, njegov prijatelj i vozač, 32-godišnji Georgij Georgijevski, izgubio je kontrolu nad vozilom marke Volkswagen Touareg i udario u teretni kamion. Toše je smrtno stradao na licu mjesta, zbog ozljeda vratne kralježnice. Njegova menadžerica Ljiljana Petrović zadobila je lakše, a vozač teže tjelesne ozljede. U trenutku sudara, svi su spavali, uključujući i vozača. Prema prvim informacijama nisu bili vezani zaštitnim pojasevima, no to se kasnijim službenim vještačenjem demantiralo. U sudaru, nisu se aktivirali zračni jastuci.

Ova vijest se brzo proširila balkanskim medijima, a kasnije su je prenijele i neke uglednije TV postaje. Makedonska televizija prekinula je emitiranje programa, kako bi objavila vijest o njegovoj smrti. U toj je zemlji, 17. listopada proglašen danom žalosti. Koliko je bio cijenjen u domovini govori podatak, da je predsjednik države nakon vijesti o pogibiji dao izvanrednu izjavu, te se uputio na trg i zapalio svijeću. Isto je učinio i premijer. Predsjednik parlamenta kroz suze priopćio javnosti o odgodi rada parlamenta, a svoju izjavu za javnost dao je i poglavar Makedonske pravoslavne crkve. Svi su makedonski kafići, radijske i televizijske postaje spontano puštali samo njegove pjesme.

Svoj je posljednji intervju dao večer prije pogibije, u emisiji «Vrteleška» Vesne Petruševske, u kojem je između ostalog iznio i svoje planove u budućnosti, koji se igrom sudbine neće moći ostvariti. Sama voditeljica istaknula je, da je Toše bio nešto najbolje što je Makedonija imala u posljednjih 50 godina i da je cijela država s nevjericom primila tragičnu vijest, te da su gotovo svi građani odmah po primitku vijesti, došli mu iskazati počast paljenjem svijeća u Skopju i njegovom rodnom Kruševu.

Diskografija

Nekade vo nokta (1999.), Sinot Božji (2000.), Ako me pogledaš u oči (2001.), Dan za nas (2004.), Pratim te (2005.), Božilak (2006.), Igra bez granica (2007.), The Hardest Thing (2009.), Još uvijek sanjam da smo zajedno (postumno izdanje albuma 2010.), So Ljubav Ot Tose (postumno izdanje albuma na engleskom jeziku 2011.).

26 točaka Tošinog života



  • Kobno jutro

Makedonija i cijeli Balkan su sa velikom tugom i žalošću ispratili u vječnost najvećeg pjevača Tošu Proeskog. Tragična vijest o njegovoj smrti u prometnoj nesreći 16. listopada sve je potresla, izazvala šok, nevjericu, tugu, ljutnju, očaj, šutnju, plač... Plakalo se i žalilo za čovjekom u pravom smislu riječi. Njegova iskrenost i dobrota osvojili su ljudska srca, a humanošću i pjesmama mnogima je pomogao da pronađu svoje mjesto pod suncem. Sin Božji prerano je otišao Bogu, a anđeo zemaljski prerano se pridružio nebeskim anđelima. Iz sna u smrt.

Njegov je glas dopro do najtvrđih srdaca, a svojom humanošću pomagao je gdje je bilo potrebno. Izgubili smo velikog čovjeka, izvanrednog pjevača i rijetkog humanistu. Iza njega je ostao velik broj koncerata, nastupa, hitova, toplih riječi, poučnih poruka... Skromnost, kućni odgoj, želja da se ljudima pomogne, zlo se vrati dobrim ostati će sinonim lika i djela našeg Toše. Megazvijezda sa neviđenom aurom oko sebe je topila srca milijuna obožavatelja, koji su mu se živome klanjali, no i sada kada je otišao tamo odakle je bio poslan. Domaći i strani političari, ambasadori, kolege, prijatelji, svjetski mediji... Svi oni su odali mu počast i sa prevelikom tugom ga ispratili u njegov vječni dom. I kao što je rekla njegova obožavateljica: „Zemaljski prostori postali su ti pretijesni, otišao si osvajati nebo. Zvijezda među zvijezdama. Pjevaj anđele. Razmakni plavetnilo. Rastjeraj oblake. Zagrli sunce. Stopi se sa zrakama“.

  • Djetinjstvo

Nikola Proeski, otac Toše Proeskog, čovjek je od kojeg je naša najveća zvijezda nasljedila ono umjetničko u sebi. Njegova struka je graviranje ikona/slika. On je Tošu slijedio od početka njegove karijere, ponekad mu je bio čak i osoban vozač. Slavu svog sina doživljavao je kao nešto najljepše što mu se dogodilo u životu, i to mu je jako godilo. Nikada nije vjerovao da će Toše dostići vrh, jednostavno je govorio: „Ovo je Božje djelo“.

„On je pjevao još kao mali i pravio razne glazbene kombinacije odakle je poteklo nešto neviđeno. Na određen način sam utjecao na njegov odabir i opredjeljenje. Kao malen je htio biti doktor, no kasnije je glazba ušla u njegov život. Toše je glas nasljedio od majke Domenike. Naša zvijezda je svakom prilikom isticala moralnu podršku svojih roditelja. Na koncertima im je zahvaljivao na daru koji su mu dali. Otac i majka su za njega bili nešto sveto i u njegovim očima ostali su ljudi sa najvećim autoritetom. Kućni odgoj bio je osnova Tošinog karaktera pa i u ovom pogledu Toše je bio pozitivan primjer za mlade.

  • Počeci
Prvi susret sa glazbom Toše Proeski imao je sa 11 godina, kada je učestvovao na festivalu Zlatno slavejče 1992. Četiri godine kasnije učestvovao je i pobijedio na festivalu Melfest u Prilepu. Sa pjesmom „Pusti me“ debitirao je 1997. na Makfestu. Iduće godine je prvi put nastupio na Skopskom festivalu sa skladbom „Ostani do kraja“. Iste godine počinje surađivati sa Grigorom Koprovom, a iz te suradnje proizlaze brojni hitovi – „Usni na usni“ i „Sunce vo tvoite rusi kosi“. Na Skopskom festivalu osvojio je prvu nagradu publike skladbom „Tvoite bakneži na moite beli košuli“.

„Nekade vo nokta“ je njegov prvi debi album, objavljen 1992. Iste je godine Toše potpisao ugovor sa producentskom kućom Avalon, koja mu je organizirala prvi samostalan koncert na skopskom klizalištu. Godinu dana kasnije izlazi i drugi album, „Sinot božji“,koji se pamti po hitovima „Nemir“ (duet sa Karolinom Gočevom), „Vo kosi da ti spijam“, „Tajno moja“... S pjesmom „Sonce vo tvoite rusi kosi“ osvojio je drugu nagradu žirija na festivalu Sunčane skale u Herceg Novom 2001. Iste godine je održao pet koncerata u Univerzalnoj sali i jedan u prepunom Sava centru te ubrzo nakon toga završio suradnju sa Avalon produkcijom.

  • Ljiljana Petrović, menadžerica
Ljiljana Petrović, Tošina menađerica za njihovu suradnju kaže da je „pala s neba“. U početku je izjavila „Predviđam mu visine, predviđam mu vrh. Bojim se da ga neću moći slijediti“. Upoznali su se 2003. godine kada je Ljilja boravila u Makedoniji kako bi promovirala etnoprojekt Biljane Krstić. Tada joj se javio jedan prijatelj iz Beograda, i kada mu je rekla da je ovdje, pitao ju je: „Da nisi tamo kako bi upoznala Tošu Proeskog“? Tada se nije mogla sjetiti o kome se radi, no podsjetio ju je na duet Toše i Goce Tržan „1 200 milja“. Ljilja se u tom trenu prisjetila Tošinog fenomenalnog glasa. Jeadan organizator koncerata joj je rekao da je Toše izvanredan talenat i da je bez menađera.

Kada su uspostavili kontakt, svidio joj se nakon pet minuta razgovora. Bez dvojbe mu je ponudila četiri pjesme grčkog skladatelja Fivosa, koji je, čim je čuo njegov glas, bez dvojbe prihvatio suradnju. „Kada bi imala dijete, ne znam da li bi mu posvetila toliko zanimanja koliko posvećujem Toši. Brinem se da li je jeo, pio, dali je nervozan, ljut, raspoložen, što će odijenuti. Ne, ne volim ga kao majka, već kao umjetnik. On je dio mene i temeljito radim sa njim. Ne postoji ništa što ne bi napravila za njega“ – izjavila je Ljilja u vrijeme kada su započeli suradnju. „Kada osjetim da mu neću moći dalje pomagati, prepustiti ću ga drugim menađerima i uživati u njegovim pjesmama. Ako vidim da Toše ima većih mogućnosti, ja ću biti ta koja će ga zamoliti da ode i biti ću ponosna na njega“ – izjavila je Ljilja.

  • Karijera
Toše je velik zaokret u svojoj karijeri napravio u vrijeme suradnje sa menađericom Ljiljanom Petrović. Njegov treći album „Ako me pogledneš vo oči“ izišao je na makedonskom i srpskom jeziku u listopadu 2002. godine. Tu se treba istaknuti njegova suradnja sa grčkim kompozitorom Fivosom, a autorica tekstova je poznata srpska autorica Marina Tucaković. Kao gosti ovog glazbenog ostvarenja pojavili su se poznati Dj Kaan, turska grupa Harem, te producent Manolis Vlahos. Godinu dana kasnije Toše pjesmom „Čija si“ pobjeđuje na Beoviziji, srpskom natjecanju za Eurosong. Ova pjesma u Srbiji je postala istinski hit i Toše je svoju popularnost stekao u Srbiji. Skladbom „Angel si ti“, Toše je predstavljao Makedoniju na izboru za pjesmu Eurovizije u Istanbulu 2004. godine gdje je osvojio 14. mjesto. Iste godine objavio je album „Ima li dan za nas“. „Po tebe“, („Pratim te“), album koji je Toše izdao 2005. godine i kojim je postigao veliki uspjeh na bivšim prostorima Jugoslavije. Skladbama sa ovog albuma, započeo je karijeru u Srbiji i Hrvatskoj. Zatim je izašao kompilacijski album „Božilak“, na kojem je Toše otpjevao 14 odabranih makedonskih pjesama. U njegovom posljednjem intervjuu za makedonski Kanal 5 u emisiji Vrteleška kod voditeljice Vesne Petruševske, izjavio je da je ovaj album dobar glazbeni ambasador, jer odlično prolazi u Srbiji i Hrvatskoj. „Igra bez granica“, njegov posljednji album, izišao je početkom kolovoza 2007. godine. Nove pjesme su ekspresno bile na vrhu top ljestvica u Hrvatskoj. Promocija pred makedonskom publikom održala se na velikom koncertu održanom na Gradskom stadionu 5. listopada. To je bio njegov treći i nasposjećeniji koncert nakon njegove smrti, ovaj se album odmah rasprodao u glazbenim prodavaonicama, a i za album „Božilak“ postoji veliko zanimanje.

  • London
Toše je završavao svoj album na engleskom jeziku. Sedam pjesama je bilo gotovo, a trebalo se snimiti još dvije kojima je posvetio posebnu pažnju. Pri gostovanju Toše u Londonu, Ljlja je istaknula oduševljenje engleskim producentima, koji su njegov glas okarakterizirali kao svjež zrak u prostoru u kojemu nema zraka za disanje.

  • Hrvatska
Za početak Tošine karijere u Hrvatskoj velik doprinos je imao duet sa Tonyjem Cetinskim i pjesmom „Lagala nas mala“. Godinu kasnije, Toše je bio proglašen najuspješnijim pjevačem u Hrvatskoj, što je bio rezultat albuma „Pratim te“. Naš Toše biti će zapamćen i po tome što je jedinstven strani pjevač koji je dva puta pobjedio na Radijskom festivalu na Hvaru. Taj festival je najjači u Hrvatskoj i njegove pobjede dovoljno govore o njegovoj popularnosti. U osvajanju hrvatske scene pomogla mu je i Antonija Šola, glumica, tekstopisac i pjevačica. Sa njom je snimio duet „Volim osmijeh tvoj“, i tom skladbom su učestvovali u kampanji za zdrave zube, koju je organiziralo hrvatsko Ministarstvo zdravstva. Šola je Toši napisala i hit „Srce nije kamen“, pjesmu koja je osvojila hrvatske top liste. Nju je pjevao i u naslovnoj pjesmi poznate hrvatske sapunice „Zabranjena ljubav“, u kojoj je imao i nekoliko epizodnih uloga. Nikša Bratoš, poznati hrvatski skladatelj i producent, također je zastupljen u velikom djelu Tošinih pjesama. Toše je u čast Đorda Novkovića otpjevao pjesmu „Ostala si uvijek ista“.

  • Publika
Toše je živio za publiku i za koncerte na kojima je razmjenjivao energiju sa svojim fanovima. Iskreno im je pokazivao osjećaje i govorio da ga oni svakim danom čine sretnim. Volio je gledati prisutne na svojim koncertima, pa je uvijek tražio svjetlo da sve bolje vidi i da uživa u sreći prisutne publike. Nalazio je vremena za djeljenje autograma i posvećivao je pažnju svima koji bi se našli u njegovom okruženju. Publika će mu biti vječno zahvalna za nezaboravne trenutke koje im je priređivao na koncertima. Osvajao ju je svojom energijom, očarao, izazivao emocije i suze. Na posljednjem koncertu zamolio je publiku da napravi zvjezdano nebo svojim mobilnim telefonima. Zamolio je sve da ne dozvole da se ono ugasi, nije mogao opisati koliko je ono lijepo. Od zvjezdanog neba na zemlji vinuo se u zvjezdano nebo gore u vječnost. Zvjezdano nebo je postalo tradicija svakog 5. listopada.

  • Veliki humanitarac
Toše je bio imenovan UNICEF – ovim regionalnim ambasadorom dobre volje 2004. godine. Tim povodom, zajedno sa dječjim zborom učenika učilišta djece sa oštećenim vidom Dimitar Vlahov snimio je pjesmu „This world“, („Za ovaj svijet“). Klinika za dječje bolesti u Skopju vječno će Toši biti zahvalna, jer je novac od koncerata iz 2004. i 2005. dao za njenu obnovu. Na posebnoj misiji za djecu, koju su organizirali, UNICEF – ov ured i Vlada Republike Makedonije, Toše je pozvao institucije da kreiraju Zemlju po mjeri djece. Uz pomoć njegovih humanitarnih koncerata kompletno su obnovljene i sobe na odjelu hematologije. U suradnji sa USAID – om uključio se u projekt za poboljšanje obrazovanje u Makedoniji. „Obrazovanje je odgovornost svih“ moto je pod kojim se održao posljednji koncert na Gradskom stadionu. Sredstva od koncerta bila su namjenjena za renoviranje 100 osnovnih škola u Makedoniji, među kojima i škola „Nikola Karev“ u Kruševu, gdje je i Toše završio osnovnu školu. Toše je bo uključen i u mnoge akcije Crvenog križa. Jedna od njih je i „Daruj krv, budi human“, u kojoj je darovao krv, te poručio „Ja sam upravo spasio život, a Vi?“. Bio je uključen i u humanitarnu akciju Kosmofona “Site sme nivni deca“, organiziranu za pomoć starim ljudima. Dobitnik je nagrade Majka Tereza.

  • Suradnici
Aleksandar Mitevski za posljednju suradnju sa Tošom, snimanje makedonske navijačke himne: „Ušao je u studio sa ogromnim anđeoskim nabojem (iako je potrošio posljednje atome snage na koncertu večer prije) i otpjevao refren koji će vječno bodriti makedonske sportaše. To je bio njegov posljednji poklon našoj zemlji. Više puta je tražio da se bar još jednom vratim da ponovno otpjeva navijačku pjesmu za Makedoniju. Bio je umoran od stalnog djeljenja makedonskog naroda i htio je otpjevati jednu pjesmu koja će nas ujediniti, makar u sportu. Ušao je sa tim emocijama, izbacio svoju raskoš pred mikrofonom i sve nas ostavio bez riječi. I sam je priznao, koža mu se ježila jer se radilo o njegovoj zemlji i čitav je sjajio od zadovoljstva“.

Grigor Koprov i Ognen Nedelovski ljudi su koji su ostavili važan pečat u Tošinoj karijeri. „Usni na usni“ i „Sonce vo tvoite rusi kosi“, pjesme su od Koprova sa kojima je Toše počeo karijeru i postigao veliki uspjeh. Za gubitak pjevača skaldatelj kaže: „Osvojila me je njegova skromnost, iskrenost i talent. Ovo je velik gubitak za Makedoniju, izgubili smo nacionalno bogatstvo. Imao je samo 26 godina i život je bio pred njim. Nikada neće biti zaboravljen“. Tekstopisac Ognen Nedelovski potpisao je velik broj Tošinih hitova, a napravio je i dokumentarnau seriju „Pet godina Balkan“, posvećenu Tošinoj karijeri u posljednjih pet godina.

„Otpjevao je moje najljepše tekstove, pjevao o mojim tajnama, mojim košuljama, mojim suzama. Bio je velik čovjek, najveći kojeg sam poznavao. Čast mi je što sam ga poznavao, što sam pisao za njega, što sam bio djelom njegove sjajne karijere. Bio sam svjedok njegovih uspjeha. Osjećam veliku bol, kao da je umro dio mene, onaj što je pisao za Tošu Proeskog. Ovo je veliki gubitak za Makedoniju, za glazbu, za svijet koji nije upoznao našeg najvećeg pjevača“.

  • Obrazovanje
Toše Proeski je bio student Muzičke akademije u Skoplju,završavao je posljednju godinu studija.Sa svojom profesoricom Biljanom Jovanovskom želio je završni ispit napraviti na visokom nivou,te nastupiti sa Makedonskom filharmonijom.Imali su definiran program,trebao je otpjevati operne arije i napolitanske pjesme.

"Toše je bio neviđen tenor.Svugdje su mu govorili da je nešto posebno.Bio je velik dramski tenor,imao je močan glas kakav svijet odavno nije čuo"-izjavila je Biljana Jovanovska,njegova profesorica solo pjevanja.

Toše je postojano radio na svom glasu i uzimao je satove pjevanja kod američkog profesora Williama Raya,koji je bio učitelj i najpoznatijeg svjetskog tenora Luciana Pavarottija.

Osim što je volio rock i odrastao uz njega,Toše je volio i klasičnu muziku.Ostala mu je neispunjena želja da snimi album sa opernim arijama.

  • Kruševo, Bitola
Kruševo i Bitola imali su posebno mjesto u Tošinom srcu. Gdje god bi otišao, kakve god ljepote vidio, najljepše se osjećao u svom rodnom gradu i gradu pod Pelisterom. Svojom kamerom, koju je nosio kamo god bi išao, snimao je Internat u kome je živio, Glazbeno učilište, čitavu Bitolu.Toše je tamo pronalazio svoj duševni mir. Bio je sa onima koje najviše voli, roditeljima, sestrom, nećacima. Najvažnije mu je bilo da budu živi i zdravi i koliko je moguće više vremena da provede sa njima. Oni su mu davali snagu i vraćali energiju koju bi gubio na putovanjima.

  • Ljubavi
Toše je govorio da su sve djevojke za njega lijepe. Za onu pored sebe, htio je da ga voli radi njegove osobnosti, a ne samo radi toga jer je Toše Proeski. Njegovo ime se povezivalo sa manekenkama i sportašicama. Na početku karijere bio je u četverogodišnjoj vezi sa negotinčankom Blagicom Micovom. U Negotinu je često boravio i sa njom se često javno pojavljivao. Nakon Blagice dogodila mu se ljubav sa bivšom rukometašicom kluba Kometal – Gorče Petrov, Andrijanom Budimir. Upoznali su se večer nakon osvajanja europske titule za susret i ljubav sa Tošom, za jedan hrvatski medij Andrijana je izjavila: „Sa Tošom sam tri godine bila u vezi. Upoznali smo se na trgu u Skopju, kada su nam nakon pobjede priredili doček. Tri sata nakon ponoći otišla sam u jedan kafić u kojem je bila dobra atmosfera. Jedna moja suigračica nas je upoznala i dogodila se ljubav. Luda, luda, luda! Takva kakva se desi samo jednom u životu“.

I kada su bili razdvojeni, Toše i Andrijana ostali su u kontaktu. No, zadnjih devet mjeseci su intenzivirali njihovo prijateljstvo. Na ljeto je Andrijana boravila kod njega u Kruševu, a zajedno su bili i na odmoru u Izraelu. Andrijana je demantirala pisanja medija da su u vezi, govorila je da se radi samo o prijateljstvu. Isto je govorio i Toše u posljednjem intervjuu za Vrtelešku: „Osjećam se lijepo. Nisam siguran kako će se radnja odvijati, zato ne mogu govoriti unaprijed. Sada je riječ o bliskom prijateljstvu, ako se treba nešto desiti, desit će se“.

Manekenka Bojana Tevčeva, odbojkašica Sofka, voditeljica Snežana Stojkovska, također su djevojke o kojima se pisalo da su u vezi sa Tošom.

  • Sportaš
Toše je volio odbojku, karate i kick – box. Neko vrijeme je aktivno trenirao odbojku u kruševskom klubu Niko Doaga sada, Sinalko. Pronašao je novog sponzora i podigao klub. Sa svojim prijateljima iz djetinjstva odigrao je posljednju utakmicu večer prije nesreće. Nakon pobjede svoje ekipe Toše se osječao najsretnijim u životu. Prijateljstvo sa svojima iz Kruševa smatrao je najiskrenijim. Bio je zaljubljen u sport, čemu svjedoči treniranje kick – boxa i karatea. Kako bi savladao ove borilačke vještine, puno mu je pomogao makedonski vrhunski karatist Dejan Nedev, sa kojim je Toše bio blizak. Velika strast mu je bilo i skijanje, koje je naučio na padinama svog rodnog Kruševa.

  • Strani mediji – Balkanski Elvis Presly
Novinarka hrvatskog tjednika Extra, Jelena Badovinac je rekla: „Ne mogu vjerovati da je mrtav. Voljela sam ga iz dva razloga; odličan pjevač i odličan suradnik. Bio je čovjek sa kojim ništa nije bilo teško realizirati, lako se dolazilo do njega, a iz njega je zračio nevjerojatan seksipil. Bio je najpristojniji muškarac kojeg sam srela. Nakon njega, nitko više onako neće otpjevati pjesmu „Zajdi, zajdi“. Bio je miljenik svih žena u Hrvatskoj. Kada bi imao koncert, kupovali su se novi grudnjaci koji bi se bacali na pozornicu. Voljele su ga ozbiljne i gradske žene, djevojke. Svaka Hrvatica ima njegov album u automobilu. Njegova pobjeda na Radijskom festivalu dovoljno govori o njegovoj popularnosti, jer to je najjači festival u Hrvatskoj“.

Liljana Ristova dala je intervju za National Public Radio u New Yorku, između ostalog voditelj ju je pitao: „Tko je bio taj prekrasan mlad momak, toliko popularan na cjelom Balkanu, jer situacija u Makedoniji je ista kao i u SAD – u kada je ubijen John Lennon i kada je umro Elvis Presley“? Na kraju razgovora bila je puštena pjesma „Zajdi, zajdi“ u interpretaciji Toše.

Reakcije obožavatelja: „Pokaži da srce nije kamen. Uveseljavao si nas, a sada nas sve rastužio. Ne vjerujemo očima što vide, niti ušima što čuju. Nisi uspio nastaviti svoju priču i možda ovo nije bio dom za tebe, a možda je nebo tvoja granica. I sve se svodi na možda, mnoštvo zašto, niti jedno zato. Pjevaj sa anđelima, mi ćemo s tobom, zato što Aanđeo si ti“ napisao je Filip Damjanoski, obožavatelj.

„On je za Makedoniju napravio puno više od bilo kojeg heroja uopće. Zaslužuje da se zove Toše Makedonski. Božji sin otišao je Bogu, anđeo anđelima“ napisala je Svetlana Dinkovski iz Londona.

  • Vjera u Boga
Nasmijani momak iz Kruševa, komu je slava bila suđena i upravo zato mu pristajala kao nešto najprirodnije, nikada nije zaboravio tko je i odakle je. Veličao je Boga i u Njega je imao ogromnu vjeru. Uvijek mu je zahvaljivao na zdravlju. Stalno je nosio križ koji je često ljubio, a ritual prije svakog koncerta je bilo prekrižiti se. Bio je donator Manastira Sveto Preobraženje, koji se nalazi 7 km od Kruševa i za kojeg je izjavio: „Svi mi griješimo. Želja mi je i misija na neki način, da on bude završen, da bude pun ljudi iz svih krajeva zemlje, koji vjeruju u Boga, zato što je ovo jako posebno mjesto. Vjerujte mi, to zna svatko tko je bio tamo“. Na žalost, niti ova mu se želja nije ispunila.

  • Makedonski sin
Vlada Republike Makedonije 17. listopada proglasila je Danom žalosti, a dan prije, toga zvjezdanog momka proglasila je počasnim građaninom Republike Makedonije.

  • Inicijative
Povodom prerane smrti makedonskog idola, Agencija za mlade i sport odlučila je da jedna od dvorana, koje su dio vladinog projekta „35 sportskih dvorana“, koja se nalazi u Butelu u krugu OU Živko Brajkovski, nosi Tošino ime, jer on je bio strastveni navijač makedonske reprezentacije, koju je bodrio na mnogim natjecanjima. Dokaz tomu je i njegovo posljednje glazbeno ostvarenje navijačka pjesma „Makedonija naviva za vas“, pjesma konkurent za makedonsku navijačku himnu koja je bila promovirana na nogometnoj utakmici, između reprezentacija Makedonije i Andore i koja je završila rezultatom 3:0 za Makedoniju, a pobjeda je bila posvećena Toši. Tisuće građana svih uzrasta na Gradskom je stadionu pjevalo Tošine pjesme, držeći njegovu sliku u rukama ujedinjeni, kao nikad, sa snažnom energjom anđeoskog glasa koja je ostala i nakon njegove smrti.

Makedonska pošta je izdala komemorativnu poštansku marku sa likom Toše Proeskog, a posthumno je imenovan i počasnim ambasadorom Dječje ambasade za svu djecu svijeta. Grupa mladih i odraslih građana Bitole povela je inicijativu da Srednje muzičko učilište tog grada nosi ime ove pop ikone te su postavili ploču u dvorištu tog učilišta sa natpisom Srednje glazbeno učilište Toše Proeski, Bitola.

  • Svijet za Tošu
Pjevač s anđeoskim glasom, balkanska pop zvijezda, makedonski pjevač nježnog izgleda, epiteti su sa kojima su vanjski mediji javljali o tragičnom odlasku balkanskog Elvisa Presleya. Najveće svjetske agencije kao što su Reuters, Asociated press, njemačka DNA i britanski BBC izvještavali su o smrti Toše Proeskog, a britanski Herald pisao je o Toši kao predstavniku Makedonije na Eurovizijskom natjecanju 2004. godine, koji je svojim dobrim izgledom i romantičnim baladama osvojio srca mnogobrojnih obožavatelja bivše Jugoslavije. Globe and mail iz Toronta nazvao je Tošu najvećom pop zvijezdom Balkana, redovno biranog za najpopularnijeg umjetnika država bivše Jugoslavije.

„Ljudi plaču na ulicama Makedonije, a učenici u školama“. Danas je Dan žalosti“. Neki kanadski portali imenovali su Tošu pjevačem moćnog glasa i izgledom djeteta, koji je surađivao sa nekoliko velikih umjetnika kao što je rock legenda Jeff Beck Oficijalne stranice Eurosnoga također su prenijele vijest o Tošinoj smrti, posjećajući na njegov spektakularni nastup 2004. godine. Popularni australski portal Undercover.com.au objavio je da je Makedonija danas u žalosti zbog smrti pop pjevača Toše Proeskog. „Imao je velik broj hitova još od debija 1999. godine.“, piše između ostalog. „Ljudi otvoreno plaču na ulicama, a radiostanice neprestano emitiraju njegove hitove“. Sva balkanska glasila objavila su izvještaj o nesreći, karijeri i pogrebu u njegovom rodnom Kruševu i o Danu žalosti kojim mu je Makedonija odala počast.

„Umro je velik Makedonski i balkanski pjevač", naslov je priloga u udarnom terminu Albanske nacionalne televizije, u opširnom prilogu ilustriran snimkama nastupa Velikog Toše u Tirani prije,a slovenska novinska agencija STA objavila je detaljnju biografiju prekrasnog pop pjevača.

Predsjednici susjednih zemalja uputili su telegrame sučuti obitelji Toše Proeskog i tadašnjem predsjedniku Branku Crvenkovskom.

  • Tragedija
Koban dan za karizmatičnog Tošu bio je 16. listopada 2007. godine. U utorak oko 6:25 na 170. km autoceste A-3, Zagreb – Lipovac, dva km nedaleko od Nove Gradiške u Brodsko – posavskoj županiji, u pravcu glavnog grada Hrvatske, tragično je prekinut život najomiljenijeg Makedonca. Džip Wolkswagen Touareg registrarskih oznaka SK-485 RK, kojim je upravljao, tada, 32 – godišnji Georgi Georgieski, udario je u kamion sa prikolicom talijanskih oznaka BG28680, a zatim u središnju bankinu autoputa. Toše Proeski, koji je spavao na suvozačkom sjedalu, od jačine udara poginuo je na mjestu nesreće. U sudaru je teško povrijeđen vozač, dok je menađerica Ljiljana Petrović, lakše ozlijeđena, jer se nalazila na zadnjem sjedištu. Vokal bez granica putovao je u Zagreb na show 69, Zlatana Zuhrića Zuhre na hrvatskoj tv postji Nova TV, a idućeg je dana trebao u Poreču snimiti videospot za pjesmu „Veži me za sebe“. Georgij je 2009. godine nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora, nakon čega se žalio. 2010. godine presuda postaje pravomoćna.

  • Kristijan Gabrovski, glazbenik
„Strašno je što ga više nema, najteže je njegovim roditeljima, obitelji. Toše je bio jedinstven makedonski pjevač koji je prešao državne granice u tolikoj mjeri. Makedonska glazba je mnogo izgubila i ne vjerujem da će se skoro u budućnosti pod našim nebom pojaviti zvijezda takvog kalibra. Međutim, sve se ovo desilo zbog greške u proceduri, zato što je Toše bio nezaštićen. Znate, Toše je imao mnogo novca, za mnoge ljude je bio važna osoba. A važna ličnost poput njega putovala je u Hrvatsku kao da putuje na izlet. Takvog čovjeka vozi profesionalni vozač, a profesionalni vozač poštuje prometna pravila, ne dozvoljava da se sjedi naprijed itd... Možda, da su poštovani sve propisi u vođenju takve popularnosti, možda bi sve bilo drugačije. Za to, tko je krivac u ovoj tragediji, mislim da će se u budućnosti polemizirati“, govori Kristijan Gabrovski, producent i skladatelj.

  • Povratak kući
Helikopter ARM je navečer 16. listopada dopremio Tošino tijelo u Makedoniju. Pri dolasku na Skopski aerodrom kovčeg s tijelom ispraćen je u Kruševo, prema želji njegove obitelji. Idućeg dana u knjigu žalosti ispisano je tisuće poruka, škole su skraćeno radile, a taksisti su skopskim ulicama vozili u koloni sa slikom Toše i sirenama u čast makedonske glazbene zvijezde.

Sa suzama, cvjećem i svijećama narod se slijevao na Gradski trg u Skopju, a građani se sa boli i tugom opraštali od makedonske legende. Toliko ljubavi i poštovanja prema nekoj osobi se nije vidjelo na ovim prostorima. Ista slika je bila u drugim gradovima Makedonije, a žaljenje za suvremenim herojem, za velikim čovjekom, bijaše uistinu opipljivo.

  • Beograd
Dan nakon Tošine smrti, u Beogradu je osvanuo bilboard sa njegovom slikom, kao upozorenje vozačima, na kojem je pisalo „Ne brže od života“. Bora Čorba je izjavio: „Duboko sam nesretan radi ove tragedije. Toše je bio izvanredan pjevač i jako dobro odgojen momak. Pjevao je i jedan moj tekst. Uistinu, beskrajno sam tužan“.

  • Pogreb
17. listopada, Kruševo se okupilo. Pred spomenikom Makedonije okupilo se desetak tisuća rodbine, prijatelja, kolega, diplomatskih predstavnika, suradnika, sponzora, građana da Tošu posljednji put pozdrave i isprate na večno počivalište na Gradskom groblju u njegovom rodnom gradu. Pogrebna ceremonija započela je crkvenim obredom u hramu Presvete Bogorodice u Kruševu, gdje je Toše bio kršten, a sahranjen je bio sa najvišim državnim i vjerskim počastima. Uz posmrtne zvuke Vojnog orkestra i uz marš počasnog voda, kovčeg sa posmrtnim ostacima donešen je na Gumenje, gdje mu se narod poklonio i položio vjence pred lijes.

„Izgubili smo onog kojeg smo najviše trebali. Otišao je sa pjesmom kao što je i došao. Njegove su pjesme za Makedoniju bile kao molitve. Pjevajući se molio i molio se pjevajući. Danas se opraštamo od najvećeg vojvode pjesme našeg doba. Toše, nastavi pjevati i na nebu, a pratnja neka ti budu anđeoski zborovi“, rekao je poglavar Makedonsk e pravoslavne crkve, arhiepiskop ohridski i makedonski Stefan. Dodao je da Makedonija i Kruševo od Ilindana 1903. godine nisu bili obavijeni tolikom tugom.

“Toše je premlad otišao u legendu, no iza sebe je ostavio neprocjenjivo bogatstvo. Ostavio nam je ljubav, vjeru, nadu. Toše je imao zvijezdu. Čisto srce i dušu. Danas se Makedonija poklonila Toši. On je vratio vrijednosti i ostavio poruku svim generacijama. Toše je primjer koji treba slijediti i poštivati“, dodao je premijer Nikola Gruevski. Roditelji Nikola i Domnika, sestra Dora, proživljavali su najteže trenutke, vidno slomljeni od boli.

  • Rijeka naroda
Sa Tošom su se pozdravili posljednji put i tadašnji predsjednik Branko Crvenkovski, premijer Nikola Gruevski i čitav državni vrh, predsjednik Sabora Ljubiša Georgievski, ministri, gradonačelnik Skopja Trifun Kostovski, američka ambasadorica Gillian Milovanović, euroambasador Ervan Fuere, brojne delegacije, pretstavnici organizacija, suučenici, suigrači...

Tragična Tošina smrt ujedinila je makedonsku estradu, koja je zajedno tugovala. Sućut najbližima i posljednji pozdrav Toši došli su uputiti i Svetlana Ceca Ražnjatović, Tony Cetinski, Željko Joksimović, Aki Rahimovski, Vlado Georgiev, antonija Šola, Nina Badrić....

Toše je sahranjen u Aleji velikana. Državno znamenje kojim je pokriven njegov kovčeg predan je ocu Nikoli, a u njegovu čast ispaljena su tri plotuna. U vrijeme kada je zakazana pogrebna ceremonija, u Skoplju je zaustavljen čitav promet. Pogreb momka koji je uvijek mislio na nezaštićene, slabe, male, prenosile su nacionalne televizije kako u Makedoniji tako i na prostoru bivše Jugoslavije. Plakala je cijela zemlja.

> Zapalite svijeću Toši <

tose @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 87 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2014
Toše je bio veliki obožavatelj pasa ali ipak srcu su mu bili najbliže njegov samojed, šarplaninci i zlatni retriver.
Toše sa prekrasnim sibirskim samojedom koji se zvao Baron, na žalost netko mu ga je otrovao.
Toše sa svojim šarplanincima
Imao je pet šarplaninaca a kad mu je uginuo jedan, Toše je bio toliko tužan da je pao u veliku depresiju.
Tošin zlatni retriver Bas
Toše je Basa obožavao i brinuo se za njega. Bio je ponosan na njega i planirao ga je voditi na izložbe, zato ga je obitelj prijavljivala na njih. Tako je Bas postao prvak u kategoriji pasa od 9 do12 mjeseci na međunarodnoj izložbi u Bitolju. Na izložbi je privukao pažnju publike, bio je stalno pod opsadom i svi su se htjeli slikati sa njim. Pehar koji je Bas osvojio, bit će smješten u Tošin memorijalni centar-spomen kuću. Na daljne izložbe obitelj je planirala voditi i Groma, koji je također bio Tošin miljenik...
Postoji priča o Basu i Tošinoj ljubavi prema Andrijani:

tose @ 23:01 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
utorak, rujan 16, 2014

Danas je 6 godina i 11 mjeseci od tragične smrti balkanske zvijezde Toše Proeskog.



tose @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 187 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 29, 2014
U Prilepu, kod fontane Toše Proeski nekolicina djece neki dan se hladila i našla spas od velikih vrućina i jakog sunca. I to nije prvi put.


Izgleda da je popularna fontana u Prilepu jako popularna, kako turistima i odraslim mještanimatako i onim najmlađima.






tose @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 202 | Prikaži komentare
subota, travanj 19, 2014
Pjevačevi fanovi negoduju zbog rada Sretka Jovanovskog jer kip koji je napravio uopće ne liči na balkansku zvijezdu.




Skulptura preminulog makedonskog pjevača Toše Proeskog koja se nalazi u Skoplju pobrala je mnogo negativnih kometara. Ona, otkako je postavljena 2012. godine, ne prestaje da izaziva revolt pjevačevih fanova.

U poslednje vrijeme su još više digli glas protiv autora skulpture, umjetnika Sretka Jovanovskog, jer smatraju da kip koji je on napravio nimalo ne liči na pop zvijezdu koja je stradala u saobraćajnoj nesreći 2007. godine u Hrvatskoj.

> > > Autor nije iznenađen

- Ne sramotite Tošin lik i djelo - samo je jedan od brojnih komentara na forumima. Negativne reakcije ne iznenađuju Jovanovskog, jer je čim se prihvatio tog posla znao da će mnogo obožavatelja vrlo emotivno reagirati.

- Nisu me iznenadile kritike. Znam da se Toše stalno smijao i da je uvijek bio pozitivan, ali sam htjeo da napravim ozbiljnu skulpturu. Nisam želio razigrani kip jer bi izgledao čudno - kaže Sretko.

Spomenik je postavljen na Mostu umjetnika u centru glavnog grada Makedonije. Kip je rađen na osnovu nekoliko pjevačevih fotografija, koje je autor tjednima proučavao. On je jedini makedonski umjetnik koji se prijavio na natječaj za izradu Tošinog kipa.

> > > Đavolji posao

- Niko od kolega nije se usudio. Rekli su mi da sam se prihvatio đavoljeg posla jer, kako god da ga napravim, bit će onih kojima se neće svidjeti - zaključuje Jovanovski.

NI NOLE NI KOBEJN NE LIČE NA SEBE

Slučaj makedonskog umjetnika nije usamljen. Prije nekoliko godina s lošim komentarima se suočio njegov beogradski kolega Svetomir Radović, koji je uradio figuru Novaka Đokovića za Muzej voštanih figura u Jagodini. Djelo je posle kritika dorađeno i povučeno iz postavke. Ni kip Kurta Cobaina u Aberdinu nije oduševio fanove. Pjevača je Randy Hubbard prikazala kao uplakanog Isusa, a zbog loših kritika na kraju je i ona plakala.

Kurir

tose @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 1526 | Prikaži komentare
FB grupa
Facebook
facebook.com/imtfc
Izdvojeno
Trenutno vas je...
IMTFC & F na
 Facebook fan page IMTFC & F Twitter fan page YouTube canal - IMTFC & F
Kontakt
IMTF kontakt i radio
Broj posjeta:
Brojač posjeta
1506367
O nama statistike
In Memoriam Toše Fan Klub (IMTFC & F) posvećen je pokojnom makedonskom pjevaču i velikom humanitarcu, Todoru Toši Proeskom. Osnovan je 18. listopada 2007. godine, samo dva dana nakon tragične nesreće u kojoj je život izgubio makedonski slavuj. Kasnije se fan klub proširio na forum... Zadaća fan kluba je: Čuvati lik i djelo Toše Proeskog i okupljati njegove fanove ma gdje bili. Naš slogan je:

Od smrti te nismo mogli čuvati,
čuvat ćemo te od zaborava!

Vaš IMTFC & F

Poruka
Exkluzivno za In Memoriam Toše Fan Club!

Tošina menadžerica gopođa Ljiljana Petrović:
Iako me na svako putovanje u Hrvatsku prati tuga, vi mi uvijek izmamite osmijeh na lice i sreću u očima kad vidim sa koliko posvećenosti čuvate sjećanje na mog i vašeg Tošu. Riječi zahvale ne postoje samo moja ogromna ljubav prema vama i uvijek tu za vas kad vam trebam.
SO LJUBOV , LJILJA NA TOŠE

O nesreći govore...
O nesreći govore:

Georgijevski, vozač Touarega "Ničeg se ne sjećam i nikad se ne želim sjetiti"

Zoran, prijatelj pok. Toše: "Uvijek sam sjedio na baš tome mjestu na kojem je poginuo"

Zoran o nesreći kraj Nove Gradiške: "Da sam išao sa njima na put, Toše bi možda bio živ"

Andrijana Budimir, Tošina djevojka "Čuvajte mi Đoleta. Izgubila sam ljubav, ne želim i prijetelja"

Prijatelji o trenutcima nakon nesreće: "Na Tošinu se laptopu vrtio film koji je gledao tog jutra"

Georgij Georgijevski u bolnici: "Čuo sam se s majkom i ona će biti uz mene na putu kući"

Toše Ilijev, dječak kojem je Proeski spasio život: "Toše, ti si mi dao život, kako da ga ja vratim tebi?"
 
Index.hr
Nema zapisa.